Proteklog su ljeta tri igrača iz naše škole nogometa napustila naš klub i prešla u HNK Zadar. Uobičajena je to praksa da najdarovitiji igrači iz naše škole nogometa nastave svoj nogometni put u Klubu višeg stupnja natjecanja. Istim putem krenuli su Marin Tomasov, Šime Gregov i Toni Kolega koji su postali nogometni profesionalci koji igraju u inozemstvu. Također, Ivan Santini je prvu svoju natjecateljsku sezonu odigrao za naš Klub dok je istim putem krenuo i golman Giovanni Jerolimov, koji je igrao za naše papaline, a sada je seniorski golman prvoligaša Kustošije.

Maro Mekelenić, Gabriel Bobić i Duje Lukačić dugi niz godina su bili u našoj školi nogometa no dođe vrijeme kada trebaju otići razinu više.
Maro je prošle sezone nastupao za kadete i pionire te bio rekordni strijelac sa preko 70 golova u sezoni. Bio je na treninzima u slovenskom Mariboru a sad je član kadetske ekipe Zadra koja se natječe u 1.NL središta Split.
Gabriel je kao i Maro igrao za kadete i pionire te je sad član pionirske ekipe Zadra koja se natječe u elitnom hrvatskom natjecanju za mlađe uzraste 1.NL.
Duje je najmlađi od ove trojke i proteklog se ljeta priključio ekipi mlađih pionira Zadra koji nastupaju u 1.NL središta Split.
Nastupao je i za HNK Hajduk Split sa kojim je osvojio turnir Prvi koraci koji je jedan od najjačih turnira za mlađe uzraste u ovom dijelu Europe.

Putovati svaki dan na treninge u Zadar iznimno je teško, iziskuje mnogo vremena i velike financijske troškove, no roditelji i djeca svjesni su da ništa ne dolazi samo od sebe i da sve navedeno zahtijeva određenu žrtvu.

Porazgovarali smo sa Dujinom majkom koja nam kaže: Imati dijete koje se ozbiljno bavi sportom poseban je roditeljski izazov jer školske obveze treba uskladiti sa svakodnevnim treninzima koji traju i po nekoliko sati. Mama 12-godišnjeg Duje koji već 7 godina trenira nogomet ispričala nam je svoje iskustvo i dala savjet koji bi mogao pomoći drugim roditeljima koji vode sličan život. Dujin dan počinje buđenjem u šest ujutro, zatim je doručak a onda i polazak u školu. Iz škole dolazi oko 13.30 sati. Zbog ovisnosti o voznom redu trajekta često se dogodi da ruča u autu dok se voze prema Zadru, no to sve ovisi o terminu treninga. Kada dodje sa treninga Duje se posveti školskim obavezama i pripremi za sljedeći dan. Treninzi u Zadru su pet puta tjedno tako da Duji ostaje jako malo slobodnog vremena no on se jako dobro nosi s time. Kada se dijete ozbiljno bavi sportom, to podrazumijeva i odricanja od strane roditelja i djeteta. Tu su rana ustajanja, dan ispunjen obvezama od jutra do mraka, vožnje i putovanja na treninge i utakmice. Jednostavno kaže da su treninzi njena sina odredili raspored ostalih obaveza u obitelji. Mislim da je ovakav Dujin odabir bavljenja sportom veliko odricanje za roditelje, ali zar nismo zbog toga tu? U jednom trenutku Duje je poželio odustati od treninga jer mu je bilo teško odreći se svega što jedno dijete koje nije toliko u sportu ima.
To je prvenstveno bilo malo vremena za druženja s prijateljima, odlazak na trening kad je cijelo društvo vani, ne dolazak na većinu rođendana od prijatelja zbog treninga. Na sreću, razgovor s nama i trenerima iz Sv.Mihovila čije mišljenje je njemu jako važno, odgovorili su ga od tadašnjeg nauma.
Kasnije više nikad nije ni pomislio na odustajanje jer su se počela sklapati prijateljstva u klubu, u Hajduku, u Zadru i veselje odlazaka na putovanja te upoznavanja novih prijatelja. Roditeljima čija se djeca počinju baviti sportom savjetovala bih da ih podrže u bilo kojem sportu, neka puste dijete da nađe što mu odgovara, a na nama, roditeljima, je da im budemo podrška i vjetar u leđa ma kakav rezultat bio.
Možemo si olakšati ove tehničke stvari odvoženja i dovoženja na način da ukoliko više djece ide u isto vrijeme na trening, jedna obitelj odvozi, a druga dovozi. Ipak je svrha bavljenja sportom prije svega zdravlje - fizičko, psihičko i intelektualno. Znači da odustanemo ponekad od kave s prijateljicama ili gledanja utakmice s prijateljima jer nas ipak najviše raduje zadovoljstvo vlastitog djeteta, poručuje.

Nadam se da će Sv.Mihovil uskoro dobiti novo igralište jer sadašnje ne odgovara dimenzijama. Naš je Klub dokaz da se i u skromnim uvjetima može napraviti mnogo, uostalom Marin Tomasov i Ivan Santini su došli do reprezentacije i zavidnih inozemnih karijera a krenuli su iz Sv.Mihovila.