Razgovarali smo s Tonijem Kolegom, profesionalnim nogometašem koji je svoje prve nogometne korake napravio upravo u našem klubu. Danas iza sebe ima ozbiljnu karijeru kroz više hrvatskih i inozemnih klubova, uključujući i nastupe u europskim kvalifikacijama.

Kako je počeo tvoj nogometni put?

Sjećam se da sam u nogomet došao iz stolnog tenisa, u kojem sam bio dosta dobar. Ali svi moji prijatelji su igrali nogomet, pa sam poželio i ja. Nogometni uzor tada bio mi je Ronaldo, a najveći utjecaj na mene imao je Krešo Jaklin – on nas je usmjeravao, vodio na selekcije i pomagao da se nametnemo za buduće klubove.

Nakon Sv. Mihovila, kamo te put dalje odveo?

Odlazim u NK Lokomotivu Zagreb na poziv trenera Marka Pinčića. Tamo nastupam za kadete i juniore, s kojima osvajam drugo mjesto u kadetskoj i prvo mjesto u juniorskoj ligi. Nakon toga kreće seniorska karijera koja je potpuno drukčija jer ulaziš u konkurenciju s igračima od 30–35 godina.

Kako je izgledala tvoja seniorska karijera?

Odlazim na posudbu u Sesvete i uspijevam se nametnuti treneru Jakireviću u jednoj jako dobroj ekipi. Slijede Kustošija, Osijek i Rudeš, sve u drugoj ligi. Nakon toga pola godine igram za Široki Brijeg, a potom slijedi preseljenje na Maltu, gdje s Gzirom dvije godine zaredom igram kvalifikacije za Konferencijsku ligu i dolazimo do trećeg pretkola.

Nakon Malte – povratak u Hrvatsku?

Vraćam se u Šibenik i s klubom osvajamo drugu ligu. Napokon dolazi ta toliko željena prva liga. Dolazak do nje je dosta naporan – barem u mom slučaju. Stalno se moraš dokazivati i igrati dobro kroz drugu ligu i inozemstvo, a onda se opet moraš sam izboriti za priliku u prvoj ligi. Takav je sport – konstantno dokazivanje, borba s drugima, ali najviše sa samim sobom.

Kako gledaš na sve to danas?

Nije lako iz godine u godinu nositi se s pritiskom i stalno se nametati, ali upravo zato je igranje u prvoj ligi još veće zadovoljstvo. Ponosan sam na put koji sam prošao.

Pratiš li i dalje Sv. Mihovil?

Da, pratim stalno i u kontaktu sam s Krešom. To su počeci koji te oblikuju kao osobu i sportaša – to se ne zaboravlja.

Imaš li poruku za današnju djecu iz kluba?

Svoj današnjoj djeci bih poručio da ustraju u sportu i da ne odustaju na prvim preprekama. Srećom, u Sv.Mihovilu imaju prave ljude koji će im sigurno znati pokazati pravi put. Roditeljima bih savjetovao da ih podržavaju, potiču na rad i stjecanje radnih navika. Isto tako, jako je važno obrazovanje – i sam sam završio fakultet jer jako mali postotak djece, čak i iz najboljih škola, uspije u profesionalnom sportu.

Za kraj – možemo li te jednog dana opet vidjeti u dresu Sv. Mihovila?

Naravno, bilo bi mi veliko zadovoljstvo jednog dana ponovno zaigrati za Sv. Mihovil sa svojim prijateljima.